suparničarstvo (lat. litis consortium: zajednica u parnici, sudjelovanje više osoba u sporu na jednoj strani), procesnopravni odnos između više osoba koje se u istoj parnici nalaze u istom stranačkom položaju. Suparničarstvo je aktivno kada u parnici ima više tužitelja, a pasivno kada ima više tuženika. Materijalni su suparničari oni koji se s obzirom na predmet spora nalaze u pravnoj zajednici ili oni kojih prava, odn. obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove (idem factum – idem ius); kod njih dolazi do atrakcije mjesne nadležnosti, a u nekim slučajevima i stvarne nadležnosti te međunar. nadležnosti. Formalni suparničari oni su u kojih su parnicama predmet spora prava, odn. obveze iste vrste, koji se osnivaju na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (simile factum – simile ius). Obični su oni suparničari protiv kojih se može donijeti sadržajno različita odluka – glede učinaka radnji koje poduzimaju i rokova, njihov je položaj samostalan. Jedinstveni su suparničari oni prema kojima se spor po zakonu ili zbog prirode spornog odnosa može riješiti samo na jednak način. Oni samostalno mogu poduzimati samo načelo povoljne parnične radnje; sve dok teče rok za bilo kojeg od njih za poduzimanje neke parnične radnje, svaki od njih tu radnju može poduzeti u tom roku; pravomoćnost s obzirom na sve njih nastupa istodobno. Nužni su oni suparničari koji moraju biti obuhvaćeni parnicom na pasivnoj strani, jer u suprotnom vođenje parnice zbog nedostatka procesne legitimacije nije dopušteno. Suparničarstvo je supsidijarno ili eventualno ako je tužitelj jednom tužbom obuhvatio više tuženika zatraživši od suda da tužbeni zahtjev prihvati prema sljedećem ako ga pravomoćno odbije prema onom koji je u tužbi naveden prije njega. To je suparničarstvo dopušteno samo ako tužitelj prema svakomu od tuženika postavlja isti zahtjev, ili ako prema pojedinima od njih ističe različite zahtjeve koji su u međusobnoj vezi te ako je isti sud i stvarno i mjesno nadležan za svaki od zahtjeva i za svakoga tuženika.
