Sebastijanović, Franjo, hrvatski pjesnik (Požega, 1. X. 1741 – Zagreb, 29. XI. 1799). Filozofiju studirao u Zagrebu, a teologiju u Bologni. God 1765. zaređen je za svećenika. Na Zagrebačkoj akademiji predavao je crkvenu povijest i teologiju. Pjesmom Epicedion (1780), koju je posvetio carici Mariji Tereziji, stekao je međunarodnu slavu. Pisao je uglavnom prigodne pjesme u klasičnom metru (nasljedujući Homera i Vergilija), posvećene domaćim i svjetskim uglednicima. U pjesmi Zbor vrlina (Concentus Virtutum, 1767) donio je razgovor triju personificiranih vrlina (Pobožnosti, Pravde i Hrabrosti). Pisao je ekloge i epigrame. U djelu Satyricon (1790) obrušio se na autore stihovanih političkih pamfleta. Uz M. P. Katančića najznačajniji je latinist hrvatskoga sjevera potkraj XVIII. st.
