Ponchielli [poŋkjε'l:i], Amilcare, talijanski skladatelj (Paderno Fasolaro, danas Paderno Ponchielli, 31. VIII. 1834 – Milano, 16. I. 1886). Isprva učio glazbu kod oca, potom na Milanskom konzervatoriju (teorija glazbe, glasovir, kompozicija, povijest glazbe). Bio je učitelj glazbe i orguljaš u Cremoni, a od 1860-ih općinski kapelnik u Piacenzi i Cremoni. Od 1880. predavao je kompoziciju na Milanskom konzervatoriju, a učenici su mu, među ostalima, bili G. Puccini i P. Mascagni. Od 1856. skladao je opere (ukupno deset), kojima je doživljavao promjenljiv uspjeh u kazalištima u Cremoni, Piacenzi, Milanu i Leccu. Povučena karaktera, Ponchielli je uspio kao operni skladatelj tek uz znatnu potporu izdavačke kuće Ricordi, vlasnik koje ga je pokušao nametnuti kao Verdijeva nasljednika u talijanskoj operi. Stanovit uspjeh postigao je operama Zaručnici (I promessi sposi, 1872) i Litavci (I Lituani, 1874), ali je vrhunac njegova stvaralaštva lirska drama La Gioconda (1876), na libreto A. Boita prema V. Hugou, koja se do danas zadržala na repertoaru. Skladao je i balete, kantate, sakralnu glazbu, niz solo pjesama te instrumentalnu glazbu za orkestar, glasovir i dr. Ponchiellija se smatra, uz G. Verdija, najznačajnijim talijanskim opernim skladateljem treće četvrtine XIX. stoljeća.