liječnička svjedodžba, dokument koji izdaje liječnik na osobni pojedinčev zahtjev. Njome podnositelj zahtjeva želi ostvariti neko svoje pravo, npr. kada je riječ o dokazivanju tjelesnog ili duševnoga zdravlja, ili kada je bolešću spriječen u izvršavanju nekih obveza. (Za potrebe vještačenja u kaznenim i parničnim postupcima na sudu, liječnička svjedodžba nije pogodan dokument.) Liječnik izdaje svjedodžbu nakon obavljena pregleda ili na osnovi svježe medicinske dokumentacije (specijalističkih pregleda i pretraga). Liječnička svjedodžba sadrži sve relevantne podatke. Iz nje mora biti jasno vidljivo iz kojega vremenskog razdoblja potječu medicinski podatci, mora biti moguće razlučiti koji nalazi pripadaju prijašnjem, a koji sadašnjem poremećaju zdravlja. Dijagnoze na latinskom jeziku moraju biti prevedene na hrvatski jezik. Kao i svaki drugi dokument koji sadrži neistine, tako su i neistiniti medicinski podatci u liječničkoj svjedodžbi kazneno djelo. Ako pak sadrži istinite podatke ali je manjkava, kada primjerice liječnik svjesno ne izvrši preglede ili ne navede nalaze pretraga koji su u konkretnom slučaju bitni, također je kazneno djelo. Ako se izda neistinita liječnička svjedodžba, kazneno je odgovoran i podnositelj zahtjeva ako svjedodžbu upotrijebi, a svjestan je da je riječ o neistinitim podatcima.
