Jelić, Vinko (pravo prezime Jeličić), hrvatski skladatelj (Rijeka, 1596 – Saverne, Alsace, Francuska, nakon 24. VII. 1636). Godine 1606. postao je pjevačem dvorske kapele nadvojvode Ferdinanda u Grazu, pa se školovao u Ferdinandeumu. Od 1617. bio zaposlen kao dvorski glazbenik, pjevač (tenor) i instrumentalist u Saverneu (Zabern) kraj Strasbourga, u službi nadvojvode Leopolda. Godine 1618. bio je zaređen za svećenika i imenovan vikarom kolegijalne crkve sv. Marije, gdje je znatno poboljšao glazbeni život. Jeliću se tijekom Tridesetogodišnjega rata izgubio trag. U Strasbourgu je objavio tri zbirke: Nebeska vojska (Parnassia militia, 1622) te Prvi Arion (Arion primus) i Drugi Arion (Arion secundus, 1628); u cijelosti je sačuvana samo prva. Nekoliko je skladbi uvršteno u poznate onodobne antologijske zbirke duhovne glazbe Johanna Donfrida Glazbena smočnica (Promptuarium musicum, 1627) i Perivoj marijanske glazbe (Viridarium musico-marianum, 1627). Jelićevi duhovni koncerti nadahnuti su sjevernotalijanskom školom, a ističu se melodijskom maštovitošću i formalnom preglednošću. U op. 1 nalaze se njegove jedine čisto instrumentalne skladbe, 4 ricercara za kornet i trombon. Dinamičnost i napetost Jelić je postigao nizom bogatih baroknih ritmičkih i harmonijskih obrazaca, a podrobno je istaknuo opreke u tempu i dinamici. Individualizam vokalnih dionica Jelićevoj glazbi pruža dimenziju gotovo scenskoga potencijala, nalik na oratorij. Smatra ga se jednim od inventivnijih srednjoeuropskih skladatelja ranobarokne duhovne glazbe, a pripada među najbolje hrvatske barokne skladatelje. Sveukupni Jelićev opus dostupan je u suvremenim kritičkim muzikološkim izdanjima te na nosačima zvuka.
