Horvat Kiš, Franjo, hrvatski književnik (Lobor, 23. IX. 1876 – Zagreb, 2. VI. 1924). Učiteljsku školu završio u Zagrebu. Isprva radio kao učitelj po manjim mjestima, službovao u Karlovcu (1909–19), potom bio tajnik Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Njegovo se književno stvaralaštvo uglavnom vezuje uz razdoblje moderne. Javio se sredinom 1890-ih crticama i novelama, a napisao je dvije knjige putopisa (Viđeno i neviđeno, 1911; Istarski puti, 1919), koji su prema kritičkoj prosudbi najvrjedniji dio njegova književnog opusa. Obje su putopisne knjige zanimljive zbog proputovanih dionica, lirski i meditativno raspoložena putopisnog subjekta i, posebice, graničnoga mjesta između tradicionalne zabavno-poučne matrice, domoljubne intonacije i pomaka prema modernističkim, a neki književni povjesničari govore o impresionističkim, strujanjima. Prvi je putopis nastao prilikom Kiševa puta na sokolski slet u Sofiju i trodnevnoga boravka u Carigradu, a drugi je posljedica dvokratnoga putovanja po Istri 1912. i 1914. i naišao je, s obzirom na vrijeme objavljivanja, na veći odjek kritike i čitatelja.
