aureola ili aura (latinski aureola [corona]: zlatan [vijenac]) (također nimbus, gloria, svetokrug).
1. Sjajni krug oko glave ili cijele pojave svetačkoga lika. U antičkoj umjetnosti atribut božanstva Sunca i svjetlosti. U IV. st. preuzima ga kršćanska umjetnost, najprije za Krista, zatim za svece. – Poseban tip aureole bademasta oblika, koja obavija Krista trijumfatora ili Majku Božju, naziva se mandorla. Pod utjecajem helenističke umjetnosti i Buda se prikazuje s aureolom.
2. Svijetao krug oko Sunca ili Mjeseca. Nastaje zbog ogiba svjetlosti o kapljice i kristale vode u atmosferi, najčešće u tankom oblaku kad se sastoji od čestica promjera većega od 1 μm. (→ cirostratus; halo)
3. U prenesenom značenju, slava, štovanje.