struka(e): geografija, hrvatska | povijest, hrvatska | likovne umjetnosti
ilustracija
ROVINJ
(fotograf Goran Sebelić / CROPIX)
ilustracija
ROVINJ, gradska vrata Balbi
(fotograf Srećko Niketić / CROPIX)
ilustracija
ROVINJ, kazalište Gandusio
ilustracija
ROVINJ, ulaz u gradsko groblje

Rovinj (talijanski Rovigno [rovi'ńo]), grad i luka na zapadnoj obali Istre, 36 km sjeverozapadno od Pule; 11 629 st. (2021). Jezgra naselja nalazi se na poluotoku (do 1763. otok). Odatle se grad lepezasto širi prema otvorenomu ravnjaku južne Istre, tzv. Puljštini. Oko kasnoantičke crkvice sv. Jurja u ranome srednjem vijeku bile su podignute utvrde, a tijekom XVIII. st. nastao je monumentalan barokni crkveni kompleks, s velikom crkvom sv. Eufemije, koji su gradili pretežito talijanski graditelji. Među ostalim arhitektonskim spomenicima ističu se romanička sedmerokutna kapela Sv. Trojstva (XIII. st.), barokni Balbijev luk (XVII. st.), Vrata pod zidom s natpisom iz 1554., Vrata sv. Benedikta ili Vrata na obali, gradska vijećnica (XVII. st.), Franjevački samostan (1710) s knjižnicom (8000 knjiga) te više renesansnih i baroknih palača. Na Crvenom otoku, nedaleko od Rovinja, predromanička je crkvica sv. Andrije. Znanstvenoistraživački Centar za istraživanje mora Instituta »Ruđer Bošković« s akvarijem, Centar za povijesna istraživanja Talijanske unije za Istru i Rijeku, kazalište Gandusio. Zavičajni muzej (osnovan 1954) ima vrijednu zbirku slika iz razdoblja XVI–XVIII. st. i zbirku suvremene umjetnosti. Čuvena je ljetna likovna manifestacija Grisia. Sjeverno od stare gradske jezgre nalazi se uvala Valdibora (Sjeverna luka), a južno od uvale Južna luka i Lon. Pred Rovinjom leže mnogobrojni otoci, otočići i hridi; otoci i otočići: Figarola (Figarola Vela), Figarolica (Figarola Mala), Sveta Katarina (0,16 km²), Banjole, dvojni Crveni otok (Sveti Andrija i Maškin), Samer, Sveti Ivan, Sveti Ivan na pučini (svjetionik), Sturag (Šturag), Pulari, Piruzi, Dvije sestrice, Veštar, Školj Magaraca, Porer, Kolone, Guštinja, Pisuj i dr. Poljodjelstvo (maslina, vinova loza, voće i povrće, cvijeće). Ribarstvo. Prehrambena (tvornice za konzerviranje ribe te alkoholnih i bezalkoholnih pića) i metalna (hidraulična oprema) industrija, brodogradilište (remont drvenih ribarskih brodova). Razvijen je turizam (hoteli, turistička naselja; dvije marine). – Šire područje Rovinja bilo je nastanjeno od prapovijesti, a na uzvisini poluotoka (nekadašnji otok, koji je 1763. spojen s kopnom) u III–IV. st. oblikovala se najstarija jezgra naselja. Grad se u pisanim izvorima prvi put spominje u VI. st. u Kozmografiji Anonima Ravenjanina (Ruvigno, Ruigno, Ruginio). Od VI. st. bio je pod upravom Bizanta, od 788. Franaka, a potom više velikaških obitelji. U ranom srednjem vijeku Rovinj je bio naselje s utvrdom na vrhu brijega i kasnoantičkom crkvicom sv. Jurja, u kojoj se čuvalo tijelo sv. Eufemije (prema legendi doplutalo u mramornom sarkofagu). Zbog čestih napada Neretljana, Hrvata i Saracena u IX–X. st. bio je utvrđen zidinama. Od X. do XII. st. uspješno je odolijevao pritisku Venecije i stekao autonomni status (s gradskom upravom i Velikim vijećem), a u XII. st. arapski geograf el-Idrisi opisuje ga kao »velik i naseljen grad s lijepo i gusto napučenom okolicom«. Od 1209. bio je pod upravom akvilejskih patrijarha. Dolaskom pod vlast Venecije (1283) bila je ograničena komunalna samouprava, ali je započelo doba demografskoga, gospodarskog i urbanoga rasta Rovinja, koji je u XVII. i XVIII. st. postao jedan od najvažnijih sjevernojadranskih gradova te važno brodograđevno i pomorsko-ribarsko središte mletačke Istre. Unosnu zaradu Mlečanima donosili su i rovinjski kamenolomi i obližnje šume. U XVII. st. grad je imao više od 4000 stanovnika (najvećim dijelom zaposlenih u pomorstvu i ribarstvu) te se zbog prenapučenosti proširio izvan gradskih zidina na otoku i na kopnu. Nakon pada Mletačke Republike (1797) Rovinj je zauzela Austrija pod čijom je vlašću, uz kraće razdoblje francuske uprave 1805–13., ostao do 1918. Godine 1821. potvrđen mu je status grada, a tijekom XIX. i početkom XX. st. doživio je znatan kulturni i gospodarski razvoj (izgrađene su tvornice tjestenine, cementa, duhana, voska, stakla, tvornica za preradbu ribe, otvoreno klimatsko lječilište). Broj stanovnika rastao je od 9401 st. 1857. na 12 323 st. 1910. Slomom Austro-Ugarske Monarhije (1918) Rovinj je bio uključen u Kraljevinu Italiju. Između dvaju svjetskih ratova gospodarski je oslabio, a fašizam je utjecao na porast nacionalne nesnošljivosti između talijanskog i hrvatskog stanovništva. Broj stanovnika pao je na 10 170 st. 1931. Nakon kapitulacije Italije (1943) do kraja rata bio je pod njemačkom upravom, a nakon rata Pariškim mirovnim ugovorom 1947. pripao je Hrvatskoj.

Citiranje:

Rovinj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 25.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/rovinj>.