struka(e):

strop, građevna konstrukcija koja natkriva zatvoreni prostor. Kao arhitektonski i građevni element, strop je donji dio međukatne konstrukcije koji oblikuje horizontalnu i ravnu plohu (odatle i francuski naziv plafond, od plat: ravan i fond: dno), po čem se razlikuje od svoda, koji je zakrivljen. U antičkom Egiptu i Babilonu strop se izvodio od palminih debala, a na reprezentativnim građevinama od kamenih ploča. Etrurščani su, gradeći ravne ili dvovodne stropove, primjenjivali velike drvene grede. U Grčkoj i Rimu strop se izrađivao od dasaka ili urešenih greda, koje su tvorile kockaste udubine (lacunar). Stropovi hramova često su bili mramorni, a krasila su ih polja među gredama (kasete). Starokršćanske bazilike imale su drveni ravni strop ili su bile bez njega, pa je krovna konstrukcija bila vidljiva. Srednjovjekovne kuće imale su drvene stropove, neobložene na donjoj strani i urešene slikarijama; u gotici su drveni stropovi bili konstruirani od greda koje su ležale na profiliranim konzolama. Talijanska renesansa XV. st. (quattrocento) obnovila je antički ravni svod s kasetama, često bogato dekoriran. Poslije se kasetirani drveni strop kombinirao s ukrasom u štuku i slikama. U XVII. i XVIII. st. stropovi su se često oslikavali iluzionističkim slikama. U klasičnoj gradnji kakva se održala sve donedavna, strop se obično sastojao od stropnih letvica, koje su se pribijale na grede stropnjače; preko njih se pričvršćivala trstika ili metalna mreža (rabic) i nanosila žbuka. U modernoj arhitekturi primjenjuju se uglavnom jednostavni, ravni, zaglađeni ili ožbukani stropovi, katkad i spušteni stropovi od ovješenih lakih ploča koje odozdo zatvaraju prostor za vođenje instalacija pod međukatnom konstrukcijom.

Citiranje:

strop. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/strop>.