struka(e):

zbiljnost, u ontologiji, ono što se nalazi u kojem ontičkom subjektu koji jest, i što je u tom biću njegov unutarnji ontički razlog da to biće jest. Zbiljnost označuje neograničeni bitak ako je suprotan svakom obliku privacije ili nebitku, a daje se stvarima u mjeri njihove mogućnosti da ga prime. Zbiljnost i mogućnost nisu bića nego su aktivno i pasivno počelo bića. Zbiljnost znači ostvarenje stvari, ispunjenost, perfekciju, ostvarenje, a mogućnost je nepotpunost, nesavršenost, još neostvareno. U tom smislu postoji jasna suprotnost između zbiljnosti (actus) i mogućnosti (potentiae). Biće u punom smislu jest biće u zbilji; mogućnost, naprotiv, jest samo u odnosu na zbiljnost. Neko biće, ako je u mogućnosti, ni-je, ali može biti; sigurno, takva mogućnost biti jest nešto, ali jedino jer je na određeni način povezano sa zbiljskom perfekcijom. Na izravan način bitak posjeduje ono što je zbiljsko; mogućnost stvari je stvarna neizravno, vezano na zbiljnost.

Citiranje:

zbiljnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/zbiljnost>.