struka(e):

poljoprivredni strojevi, strojevi koji se u poljoprivredi upotrebljavaju za obradbu tla, sijanje, sadnju i njegu usjeva, zaštitu bilja, ubiranje plodova u ratarstvu, povrćarstvu, voćarstvu i vinogradarstvu te automatizaciju proizvodnje hrane (npr. raspodjelu stočne hrane, uklanjanje gnoja, mužnju, održavanje klime u objektima).

Čovječanstvo se za proizvodnju hrane tijekom stoljeća koristilo ljudskim i životinjskim radom, uz upotrebu kamenoga ili drvenoga oruđa. Znatan napredak omogućen je otkrićem željeza, a najveće mogućnosti ostvarene su primjenom motora s unutarnjim izgaranjem. Traktor je postao vučno, nosivo i pogonsko vozilo koje, opremljeno odgovarajućim priključnim oruđima, može obavljati gotovo sve poslove u procesu proizvodnje hrane. Usporedno s razvojem traktora, konstruirani su i različiti samohodni strojevi npr. za kopanje kanala, postavljanje drenaže, različite izvedbe kombajna za ubiranje plodova u ratarstvu, povrćarstvu, voćarstvu i vinogradarstvu. (→ kombajn)

Brzi razvoj poljoprivr. mehanizacije počeo je oko 1930., kada su gotovo sve zemlje počele s proizvodnjom i primjenom različitih oruđa, a u tome su prednjačile SAD i Europa. Kod oruđa za obradbu tla uvedene su nove konstrukcije koje rade na načelu rotacije, počela je primjena hidraulike i elektron. sklopova. Sijačice i sadilice mogle su se točno dozirati, a u primjenu su ušle nove konstrukcije strojeva za zaštitu bilja i njegu nasada. Primjenom mehanizacije i automatizacije u berbi i žetvi plodova bitno se smanjio udio ljudske i stočne radne snage po jedinici površine i toni proizvedenih plodova.

Mehanizacija je prouzročila i velike migracije stanovništva iz sela u gradove. Tako je oko 1850. god. 80% stanovništva SAD-a živjelo na selu, a danas 85% živi u gradovima. Mali broj proizvođača proizvodi velike viškove hrane. Tako je prije masovne upotrebe mehanizacije jedan proizvođač proizvodio hranu za 4 do 5 osoba, a danas je proizvodi za više od 50. Upotrebom mehanizacije povećali su se prirodi po jedinici površine uz naglo smanjenje udjela ljudskoga rada. Tako se 1830. za proizvodnju žitarica trošilo 139 sati ljudskoga rada po hektaru, 1886. uz upotrebu zaprežne mehanizacije 22 sata po hektaru, a u današnje se doba za isti posao suvremenim strojevima troši 3 sata po hektaru.

Velika ušteda vremena ostvarena je u proizvodnji povrća, posebno uvođenjem samohodnih strojeva za berbu. Gotovo sve povrćarske kulture beru se strojno, a neke ne treba više ni sijati u redove jer strojevi mogu brati u svim smjerovima. Mehanizirano se ne bere samo mali broj voćnih vrsta, a vinske sorte grožđa uspješno se beru strojem. Suvremeni traktori i samohodni strojevi opremaju se sustavima za satelitsko vođenje, pa tako u žetvi žitarica vozač kombajna održava smjer kretanja i puni zahvat motovila, a brzina žetve regulira se preko satelita, na temelju snimke gustoće usjeva. Na stočnim farmama i u pogonima automatizirani su svi procesi, od proizvodnje hrane, raspodjele, uklanjanje gnoja, mužnje do održavanja klime u objektima.

Citiranje:

poljoprivredni strojevi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/poljoprivredni-strojevi>.