struka(e):

poema (grč. ποίημα: pjesma, pjesnička tvorevina), naziv za veću pjesmu ili spjev lirsko-epskoga karaktera. Kompozicija poeme temelji se na razvijanju fabule, a neki se njezini elementi povezuju asocijativno. Za razliku od epa, poema je usmjerena na jedan pojedinačni događaj, likovi su psihološki naglašeniji, a autorovo stajalište i glas istaknutiji. Pojam se u većini slučajeva odnosi na djela nastala u razdoblju romantizma, u kojima dolazi do miješanja tehnika različitih književnih vrsta. U francuskoj književnosti on podrazumijeva filozofsku ili misaonu liriku općenito, u ruskoj se književnosti poemom naziva svako veće pjesničko djelo narativna i misaona sadržaja, a nastanak poeme u engleskoj književnosti veže se uz stvaralaštvo G. G. Byrona. U suvremenim poemama epski elementi nisu u tolikoj mjeri naglašeni. Najpoznatiji su primjeri suvremene poeme Pusta zemlja T. S. Eliota i Cantos E. Pounda. Našu baroknu književnost obilježile su religiozne poeme poput Suza sina razmetnoga I. Gundulića, Uzdaha Mandalijene pokornice I. Đurđevića i Svete Rožalije A. Kanižlića, a najpoznatija je poema novije hrvatske književnosti Jama I. G. Kovačića.

Citiranje:

poema. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/poema>.