struka(e):

nomadi (grč. νομάδες, od νομάς: koji sa stadom luta), pojedinci i skupine ljudi koji nemaju stalno boravište, nego se stalno sele od mjesta do mjesta. Antički grčki autori nazivali su nomadima različite pokretne stočarske narode u euroazijskim stepama, u Arabiji te u sjevernoj i istočnoj Africi. Prve osvrte o euroazijskim stepskim narodima koji žive od kobiljeg ili inoga mlijeka dao je Homer (VIII. st. pr. Kr.), a Herodot (V. st. pr. Kr.) i poslije Strabon (64/63. pr. Kr. – 25) uvelike su proširili opise, zabilježivši mnoge vrijedne podatke, posebice o Skitima; oba autora spominju narode koji stalno borave u pokretnim kolima. Nomadi žive putujući u potrazi za izvorima opstojnosti (hranom, pašnjacima), uz malo ili nimalo obrađivanja tla. Najčešće putuju u malim skupinama temeljenima na plemenskim jedinicama ili proširenim obiteljima. Nomadska društva obično su prisutna u sušnim ili polusušnim podnebljima u kojima su uvjeti za poljodjelstvo ili stalnu ispašu nepovoljni. To su uglavnom samodostatna (autarkična) društva s ustaljenim obrascima seljenja. Pravi nomadi, koji ne grade kuće (kao čvrste objekte) i ne bave se poljodjelstvom, razlikuju se od polunomada, koji se kreću (sele) samo tijekom određene sezone (npr. u sušnoj sezoni, ili se poput velebitskih stočara u Hrvatskoj u proljeće sa stadima penju u planine u potrazi za ispašom, a u jesen se vraćaju u stalna prebivališta (→ transhumantno stočarstvo), te od pripadnika putujućih zajednica u pravome smislu riječi koji su lovci i skupljači hrane (npr. Eskimi, Čukči, Bušmani, različite pigmejske skupine, australski starosjedioci), ribari (npr. starosjedioci Ognjene Zemlje, Oceanije i sl.) ili, pak, putuju dok se bave nekom djelatnošću (npr. neke romske zajednice poput čergara, koritara i sl.). Nomadska kretanja, od prapovijesti do danas, uglavnom se odvijaju kao sezonske seobe po poznatim putovima. Među stočarskim nomadima razlikuju se tri vrste takvih seoba: dužinski ili meridionalni pokreti (i tjeranja stada) najčešće u stepskim i sličnim uvjetima, visinski pokreti u planinskim krajevima (tjeranje stada, ovisno o sezoni, između dolinskih i gorskih pašnjaka) te kružno kretanje, najčešće u pustinjskim ili polupustinjskim uvjetima (npr. tjeranje stada oko sigurnih izvora vode). Stočarski se nomadi mogu razlikovati i prema vrsti stoke koju drže (konji, deve, velika i mala rogata stoka i sl.). Starija etnološka i socioantropološka praksa smatrala je nomadstvo nužnim i prirodnim oblikom života u prvobitnoj ljudskoj zajednici, u kojoj oruđe i tehnika još nisu bili razvijeni. Danas pojam nomadstvo ne uključuje samo stočare već i lovačke i ribarske skupine koje se kreću za lovinom, odn. ulovom, a čak se i neke poljodjelske zajednice (npr. one koje se bave paljevinskim poljodjelstvom) mogu katkada smatrati nomadskima; bitno je da se sele u više-manje redovitim vremenskim razmacima te da nemaju (jedno) stalno boravište. Nomadstvo se također povezuje s translokalnošću modernoga čovjeka te s transnacionalizmom.

Citiranje:

nomadi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/nomadi>.