struka(e):

ljetopis, knjiga zapisa pretežito povijesnoga karaktera, u koju se događaji unose kronološkim redom, obično svrstani u manje odjeljke po godinama. Pojam ljetopisa uglavnom se podudara s pojmom anala, a donekle i s pojmom kronike. Ljetopisi su bili popularni u mnogih europskih naroda u razdoblju od XII. do XVII. st. Opisuju se značajni događaji u nekoj obitelji, rodu, gradskoj ili državnoj zajednici, u vladarskoj kući ili čak u cijelome svijetu (obično od biblijskoga početka do svojega doba). Iako izvedbom ne odgovara toj vrsti, među hrvatskim ljetopisima spominje se Ljetopis popa Dukljanina (iz XII. st.); od ljetopisa u pravom smislu riječi, povijesno i kulturnopovijesno važne su Annuae A. B. Krčelića, Libretin P. Šilobadovića, Ljetopis A. Zmajevića i dr. U ljetopise se ubraja i niz djela stare ruske književnosti, a najstariji je Povijest minulih godina iz XII. st. – Ljetopisima (Prva i Druga knjiga Ljetopisa) nazivaju se i dvije starozavjetne biblijske knjige. (→ paralipomena)

Citiranje:

ljetopis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ljetopis>.