struka(e):
ilustracija
KUBIZAM, G. Braque, Kuća u L’Estaqueu, 1908., Bern, Zbirka Hermanna Rupfa
ilustracija
KUBIZAM, H. Laurens, Glava, 1917.
ilustracija
KUBIZAM, J. Gris, Posuda s voćem, 1916., Pariz
ilustracija
KUBIZAM, J. Lipchitz, Figura, 1926–30.
ilustracija
KUBIZAM, P. Picasso, Glava žene, 1909–10.
ilustracija
KUBIZAM, P. Picasso, Gospođice iz Avignona, 1907., New York, Museum of Modern Art
ilustracija
KUBIZAM, V. Gecan, Gitara, 1930.

kubizam (francuski coubisme, prema kubus), smjer u europskom slikarstvu, a zatim i kiparstvu, koji se pojavio u Francuskoj oko 1907. Zasnivao se na Cézanneovoj postavci da se svi oblici u prirodi mogu likovno ostvariti prema osnovnim geometrijskim likovima. Kubistički su slikari gradili slike krajolika, ljudskoga lika i mrtve prirode u stiliziranim oblicima ne samo kocke, koju su smatrali temeljnim oblikom, nego i drugih geometrijskih tijela (Gospođice iz Avignona, P. Picasso, 1907; Čovjek s gitarom, G. Braque, 1911). Posebno je na kubiste utjecala crnačka i polinezijska plastika, koja im je otkrila iskonsku snagu i izražajnost jednostavnih, sažetih oblika. U prvom razdoblju, tzv. analitičkom kubizmu (1910–12), struktura slike temeljila se na pojavnosti i rješavala se u smislu iluzionističko-plastičnoga prostora. Poslije je nastao tzv. sintetički kubizam (1912–14): oblici se stiliziraju geometrijski plošno i bliski su ornamentu i dekoraciji, boje se slažu u jake kontraste; u daljnjem razvoju kubizam se približio apstrakciji. U razdoblju kubizma započelo je eksperimentiranje s kolažima od dijelova novina i tkanina, komadića drva, stakla i sl. (Čaša, novine i boca vina, H. Gris, 1913). Kubizam je prvi suvremeni likovni smjer koji je svjesno ukinuo optičku iluziju i racionalnom analizom elemenata stvarnosti uspostavio autonoman likovni poredak na slici. Glavni su predstavnici kubizma: P. Picasso, G. Braque, J. Gris, F. Léger, R. i S. Delaunay, A. Lhote te A. Gleizes i J. Metzinger (autori prvoga traktata o kubizmu, 1912) i teoretičar kubizma G. Apollinaire. Izvan Francuske primjenjivali su djelomično i povremeno elemente kubizma M. Chagall, L. Feininger, G. De Chirico i dr. te njemački ekspresionisti, osobito skupina »Der Blaue Reiter« (F. Marc, V. Kandinski, P. Klee). Najdosljednije su provodili kubistička načela u kiparstvu J. Lipchitz, H. Laurens, O. Zadkin, R. Duchamp-Villon i P. Gargallo, a djelomice A. Arhipenko i R. Belling. Kubizam je snažno utjecao na avangardna kretanja onoga doba (kubofuturizam, konstruktivizam i suprematizam u Rusiji te vorticizam u Engleskoj, a elementi kubističke estetike prisutni su u arhitekturi purizma, os. u projektima Le Corbusiera i A. Ozenfanta).

U Hrvatskoj se kubizam nije javio kao dosljedno provođen likovni smjer, no odjeci kubističkih shvaćanja zamjetljivi su, između 1920-ih i 1930-ih, u djelima umjetnika koji su se svojim morfološkim značajkama uklapali u tendencije konstruktivizma (J. Seissel), ekspresionizma (M. Tartaglia, V. Gecan, R. Venucci, V. Varlaj, Đ. Tiljak, J. Miše, V. Becić, S. Kovačić-Tajčević, K. Ružička, M. Trepše, O. Postružnik) i neoklasicizma (M. Uzelac, I. Režek).

Citiranje:

kubizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kubizam>.