struka(e):

kontrola.

1. (franc. contrôle: nadzor, upravljanje), pomno praćenje stanja, provjera, pregled (kontrola vida); vlast nad nekim ili nečim, nadzor (kontrola osjećaja).

2. (engl. control), u lingvistici, naziv za sintaktički i semantički odnos između elemenata superordinirane (glavne) i subordinirane (zavisne) rečenice. Za glagol u glavnoj rečenici kaže se da kontrolira element zavisne rečenice koji je koreferentan (podudaran) s njegovim subjektom ili objektom. Obično se razlikuju glagoli sa subjektnom i objektnom kontrolom. Kod subjektne kontrole, subjekt ili vršitelj radnje glavnoga glagola podudaran je sa subjektom subordinirane strukture, npr. u rečenici Želim pjevati vršitelj radnje infinitiva pjevati mora biti podudaran sa subjektom glavnoga glagola (želim), tj. rečenica mora značiti da ja želim pjevati, a ne netko drugi. Kod objektne kontrole, objekt je glavnoga glagola podudaran sa subjektom ili vršiteljem radnje subordinirane strukture, npr. u rečenici Naučio sam Ivana pjevati vršitelj radnje infinitiva pjevati mora biti podudaran s objektom glavnoga glagola (naučio sam), tj. mora se odnositi na imenicu Ivana.

Citiranje:

kontrola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kontrola>.