inhumacija (kasnolat. inhumatio, od humus: zemlja), najstariji i najrašireniji način pogreba prilikom kojega se ljudsko tijelo, uz određene obrede, polaže u grob iskopan u tlu. Susreće se od prapovijesti do danas; prvi je put potvrđena u srednjem paleolitiku. Bila je uobičajena u antičkih mediteranskih i bliskoistočnih naroda (Egejci, stari Egipćani, Asirci, Babilonci, stari Židovi i Arapi). U starih Grka i Rimljana susreće se usporedno s incineracijom. Pokojnici su najprije ukapani na prostoru živih, u špiljama, ispod podova kuća i u jamama u naseljima, a već potkraj mezolitika i na posebnim, izdvojenim prostorima na rubu naselja ili u njegovoj bližoj ili daljoj okolici. Inhumacija se do najnovijega doba prakticirala i u kršćanstvu, a i danas je obvezna u islamu.
