hipoteka

hipoteka (grčki ὑποϑήϰη: zalog), založno pravo na stvari radi osiguranja vjerovnikove tražbine, koje nastaje bez predaje stvari u posjed vjerovniku. Hipoteka je stvarno pravo na tuđoj stvari koja ovlašćuje vjerovnika da zahtijeva namirenje svoje tražbine iz vrijednosti ostvarene prodajom stvari ako dužnik ne plati u roku tražbinu osiguranu hipotekom. Najčešće se temelji na nekretninama, ali je moguća i na pokretninama na kojima se vlasništvo stječe upisom u javni upisnik i koje se bez upisa u takav upisnik ne smiju rabiti. Hipoteka nastaje na temelju pravnoga posla, odluke suda i na temelju zakona. Na temelju ugovora o hipoteci na nekretnini, hipoteka se stječe upisom u zemljišnu knjigu, a hipoteka na pokretnini upisom u javni upisnik u koji se upisuje vlasništvo te pokretnine. Vjerovnik može hipotekarnom tužbom zahtijevati sudsku prodaju založene stvari i u ovršnom se postupku namiriti iz vrijednosti ostvarene njezinom prodajom; pri tome on ima prednost pred ostalim dužnikovim vjerovnicima koji na stvari nemaju hipoteku, kao i prednost pred vjerovnicima koji su hipoteku na istoj stvari stekli poslije. Vjerovnik može zahtijevati namirenje osigurane tražbine prodajom stvari opterećene hipotekom neovisno o tome je li ona nakon osnivanja hipoteke promijenila vlasnika. – U hrvatskom je pravnom poretku temeljni izvor pravnog uređenja hipoteke Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996.