struka(e):
Manojlović, Todor
srpski književnik
Rođen(a): Veliki Bečkerek, danas Zrenjanin, 17. II. 1883.
Umr(la)o: Zrenjanin, 27. V. 1968.

Manojlović, Todor, srpski književnik (Veliki Bečkerek, danas Zrenjanin, 17. II. 1883Zrenjanin, 27. V. 1968). Diplomirao povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Baselu (1914). Za I. svjetskoga rata otišao kao dobrovoljac na Krf. Vrativši se u Beograd 1919., s M. Crnjanskim, S. Vinaverom, S. Miličićem, J. Kosorom, I. Andrićem sudjelovao u osnivanju tzv. Grupe umetnika. Začetnik je srpskoga modernizma. U pjesničkim zbirkama Ritmovi (1922), Vatrometi i bajka o Akteonu (1928), Pesme moga dvojnika (1958) slobodnim je stihom bilježio »samo svoje dobre trenutke saznanja, blaženog divljenja, sećanja, ljubavi i toploga ganuća«. Umjetničkom erudicijom i preciznim stilom pisao je eseje o B. Nušiću, A. Ujeviću, I. Vojnoviću, A. Rimbaudu, G. Apollinaireu, L. Pirandellu, E. Adyju (Ogledi o slikarima, 1943; Ogledi iz književnosti i umetnosti, 1944; Osnove i razvoj moderne poezije, 1987). Drama Centrifugalni igrač (1930) odlikuje se suvremenom tematikom, psihološkom analizom likova i suptilnim lirskim izrazom. Mnoge su mu drame izvedene u kazalištu (Centrifugalni igrač, Katinkini snovi, Opčinjeni kralj). Prevodio je s madžarskoga, talijanskoga, francuskoga i njemačkoga jezika.

Citiranje:

Manojlović, Todor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/manojlovic-todor>.