struka(e):
Karlo V. Habsburgovac
rimsko-njemački car
Rođen(a): Gent, 24. II. 1500.
Umr(la)o: San Gerónimo de Yuste, Estremadura, 21. IX. 1558.
ilustracija
KARLO V. HABSBURGOVAC

Karlo V. Habsburgovac, rimsko-njemački car (Gent, 24. II. 1500San Gerónimo de Yuste, Estremadura, 21. IX. 1558). Sin kastiljskoga kralja Filipa I. Lijepog i Ivane Lude, po ocu unuk rimsko-njemačkog cara Maksimilijana I. i po majci unuk Ferdinanda II. Katoličkog. Kao španjolski kralj Karlo I. vladao je od 1516. do 1556., a kao rimsko-njemački car od 1519. do 1556 (okrunjen 1530; do tada je kao posljednji nosio naslov rimskoga kralja). Pod njegovom su vlašću bile: Kastilja s Navarom i Granadom, uključivši i španjolske posjede u Americi; Aragon s Valencijom i Katalonijom, te s Napuljem, Sicilijom i Sardinijom; Nizozemska, Burgundija i Württemberg; nasljedni posjed dinastije Habsburgovaca u Austriji, koji je 1521. dao na upravljanje, u feudalnoj nominalnoj zavisnosti, mlađemu bratu Ferdinandu I., od 1527. kralju Hrvatske i Ugarske. U toj rastrganoj državi nije moglo biti govora o stvarnom vršenju vlasti. Karlo je ulazio u sukobe i u ratne zapletaje na različitim stranama Carstva, a u mnogima je i osobno sudjelovao. Najveće je sukobe imao s Francuskom, osobito pod Franjom I., nekoliko ratova zbog Italije i Burgundije. U drugom ratu (1526–29) osvojio je i opljačkao Rim (1527), nakon čega mu je Franjo I. priznao vlast u Italiji (potvrdio ju je konačno nakon još dva rata 1544). Ratovao je s Osmanlijama pod Sulejmanom II. Kanunijem na Dunavu; pokušavši riješiti sukob – ne na kopnu, nego na Sredozemlju – osvojio je Tunis 1535 (niz tapiserija u Beču ilustrira prizore iz toga pohoda), ali nije uspio pokoriti Alžir 1541; sudjelovao je u gušenju ustanka u Gentu, a u Americi je proširio svoje posjede na Meksiko i Peru utemeljivši španjolsko kolonijalno carstvo. Za njega, kao gorljiva katolika, širenje protestantizma po njegovim zemljama bilo je naročito teško pitanje, koje je u Njemačkoj pod pritiskom stvarnosti pokušao riješiti kompromisno, a u Španjolskoj je protestante nesmiljeno progonio. Godine 1521. sazvao je sabor u Wormsu, koji je nad Martinom Lutherom i njegovim pristašama izrekao državni progon; poslije im je ugovorom u Passauu 1522. priznao slobodu vjeroispovijesti, iako se do kraja vladavine borio protiv protestantizma. Potkraj života prepustio je sinu Filipu II. vladavinu u Napulju, Nizozemskoj, Španjolskoj i Zapadnoj Indiji, a carske se krune odrekao 1556. u korist svojega brata Ferdinanda I. Zatim se povukao u samostan, gdje je napisao svoje uspomene. Karlov lik sačuvan je u mnogim portretima Tiziana, Rubensa, Cranacha, Van Dycka i dr., a njegov je život tema mnogih književnih djela.

Citiranje:

Karlo V. Habsburgovac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/karlo-v-habsburgovac>.