struka(e):
vidi još:  Krležijana

Hrvatska seljačka stranka (HSS), politička stranka utemeljena 22. XII. 1904. pod imenom Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS), od 1920. naziva se Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS) a od 1925. HSS. Stranku su osnovala braća Antun i Stjepan Radić, koji je bio na njezinu čelu od osnutka do smrti. Program stranke temeljio se na nauku braće Radić o moralu, vjeri, miru i poštenju, borbi za slobodu, pravicu i napredak, ali se prilagođivao političkim prilikama. Nakon utemeljenja, stranka je smatrala da je ostvarenje hrvatske državnosti moguće u Austro-Ugarskoj zamjenom dualističkoga trijalističkim rješenjem, odnosno federalnim ustrojem u kojem bi pored Austrije i Madžarske, Hrvatska s drugim slavenskim zemljama imala ravnopravan položaj u Monarhiji. Uoči i tijekom I. svjetskog rata stranka je promijenila odnos prema Austriji, izjašnjavala se za hrvatsku državu u južnoslavenskoj zajednici izvan Monarhije. Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1. XII. 1918) HPSS je tražio da, u zajedničkoj državi, Hrvatska republika bude utemeljena na samoodređenju. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. stranka je dobila više glasova nego sve hrvatske političke stranke zajedno i osvojila 50 mandata. U to doba stranka je promijenila ime, istaknula zahtjev za seljačku mirotvornu republiku i obznanila Ustav nezavisne seljačke republike Hrvatske 1921. Nakon toga HRSS proširio je svoju organizaciju i djelatnost na sve krajeve u kojima žive Hrvati, izuzev Istre. Na izborima 1923. i 1925. udvostručila je broj glasova i osvojila 69, odnosno 67 mandata. Zbog stalnog opozicijskoga držanja stranka je bila pod udarom režima, a otkako je pristupila 1924. Seljačkoj internacionali u Moskvi, na stranku je primijenjena Obznana. Bila je prisiljena promijeniti političku taktiku, priznati Vidovdanski ustav i pod novim imenom HSS ući u koaliciju s radikalima. Ta je programska orijentacija umanjila njezin uspjeh na izborima za Narodnu skupštinu 1927., kada je dobila gotovo trećinu manje glasova, ali je ipak osvojila 63 mandata. Prekidom suradnje s radikalima, 1927. sa Samostalnom demokratskom strankom Svetozara Pribićevića stvorila je Seljačko-demokratsku koaliciju. Nakon atentata u Narodnoj skupštini u Beogradu i smrti S. Radića 1928., vodstvo stranke preuzeo je Vladko Maček. Uvođenjem apsolutističkoga režima (6. I. 1929), djelovanje HSS-a bilo je zabranjeno, njezini su vodeći članovi bili progonjeni, prisiljeni na emigraciju (J. Krnjević, A. Košutić) te uhićivani i zatvarani (V. Maček). Nakon parlamentarnih izbora 1935. stranka je počela voditi dijalog s režimom i surađivati s opozicijom u Srbiji, s kojom je izišla na izbore 1935. i 1938. na zajedničkoj listi. Sporazumom Cvetković–Maček (26. VIII. 1939) stvorena je Banovina Hrvatska, u kojoj je HSS preuzeo vlast i ušao u jugoslavensku kraljevsku vladu. Nakon uspostave NDH stranka je 11. VI. 1941. bila zabranjena, V. Maček bio je interniran, a ostali prvaci često zatvarani. Dio HSS-a pristupio je ustaškomu pokretu, drugi dio pridružio se partizanskomu pokretu, a glavnina članstva ostala je vjerna predsjedniku Mačeku, koji je zagovarao politiku čekanja i distanciranja i od ustaša i od partizana, vjerujući da će pobjedom zapadnih Saveznika biti uspostavljen liberalno-demokratski sustav, a HSS vraćen na vlast. U svibnju 1945. V. Maček odlazi u emigraciju, dio stranke koji se pridružio partizanima osnovao je stranku pod starim imenom HRSS, a prvaci HSS-a u rujnu 1945. u Zagrebu odbacili su zamisao o ujedinjenju s HRSS-om, pa su bojkotirali izbore kako ne bi priznali komunističku vlast. HSS je prestao djelovati u zemlji, a njegovi su prvaci bili zatvoreni i osuđeni na dugogodišnji zatvor. U inozemstvu, pod vodstvom V. Mačeka, J. Krnjevića i J. Torbara, stranka je djelovala bez prekida. U Hrvatskoj je na početku 1990-ih djelovalo više stranaka haesesovske orijentacije. Pod vodstvom D. Stipca tri takve stranke udružile su se 25. V. 1991. na Skupštini ujedinjenja, kojom je HSS obnovljen; Programska deklaracija prihvaćena je na Konvenciji 16. VI. 1991. U Hrvatskoj je HSS djelovao kao parlamentarna stranka u opoziciji, a nakon izbora 3. I. 2000., na temelju zajedničke političke platforme te u koaliciji šest stranaka (SDP, HSLS, HSS, HNS, LS i IDS), sudjeluje u vlasti. Na vlasti je bio i nakon izbora 2008. u koaliciji s HDZ-om, HSLS-om i SDSS-om. Nakon izbora 2011. nalazio se u oporbi, a nakon izbora 2015., na koje je izašao u koaliciji s HDZ-om u sklopu Domoljubne koalicije, postao je dio vladajuće koalicije. Na izborima u rujnu 2016. izašao je u koaliciji s SDP-om u sklopu Narodne koalicije i osvojio pet mandata.

Citiranje:

Hrvatska seljačka stranka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/hrvatska-seljacka-stranka>.