struka(e):
ilustracija
ADAM, detalj Michelangelove freske na stropu Sikstinske kapele
ilustracija
ADAM, kip s Radovanova portala u Trogiru

Adam (hebrejski ‘ādām: čovjek, možda < ‘adāmāh: zemlja, tj.: zemljani), opće ime za čovjeka ili ljudski rod; rabi se i kao osobno ime za prvoga čovjeka (Post 4,25–5,5; 1 Ljet 1,1), kojega je stvorio Bog i smjestio u Eden, Raj zemaljski. Kako je prema biblijskom opisu Bog oblikovao čovjeka iz zemlje (‘adāmāh), pučka etimologija povezuje te dvije riječi. Ime označuje bitak (zemljani) i upućuje na čovjekovu povezanost sa zemljom (zemlja). Slično i izraz »sin Adamov« označuje čovjeka kao zemaljskoga stvora. Adam je sa svojom ženom Evom imao tri sina: Kajina, Abela i Šeta (Post 4, 1s.25), a živio je 930 godina. Česta je tema u apokrifnoj židovskoj književnosti. Prema Novome zavjetu, svi ljudi potječu od istog čovjeka. Luka spominje Adama kad tumači Isusovo podrijetlo, a za Pavla je Adam pralik »Onoga koji će doći«, tj. Krista. Kao praoca ljudskoga roda Adama štuju Židovi, kršćani i muslimani (Adem). – Adamov je lik čest motiv u legendama, apokrifima, srednjovjekovnim skazanjima, umjetničkom književnom stvaranju (J. Milton, F. G. Klopstock, J. Habdelić, S. S. Kranjčević). U ranokršćanskom fresko-slikarstvu te na sarkofazima čest je motiv stvaranje Adama i Prvi grijeh. U srednjovjekovnoj umjetnosti nastaje ciklus motiva: Izgon iz zemaljskoga raja, Rad Adama i Eve, Adamova smrt – naslikali su ih Masaccio, Michelangelo i dr. Pojedinačni likovi Adama i Eve rese crkvene portale – katedrale u Banbergu, Orvietu, Trogiru (Radovanov portal), Marienkapelle u Würzburgu i dr. Motivi Adama česti su i u knjiškom slikarstvu od V. st. (Bečka geneza); osobito u srednjovjekovnim minijaturama. Od XVI. st. likovno se prikazuje još samo Prvi grijeh.

Citiranje:

Adam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/360>.