Braun [brạun], Volker, njemački književnik (Dresden, 7. V. 1939). Pjesnik, dramatičar, prozaist. Oblikovao se u DDR-u; u Brechtovu duhu poeziju shvaća kao kolektivni organ, a ne kao medij za ispovijedanje pjesnikove intime. Taj njegov stav povezan je s pitanjem društvenog samoozbiljenja. Zalažući se za filozofiju »uspravnoga hoda« (Bloch), u svojim djelima reflektira proturječnosti bivše njemačke socijalističke države. Nakon njemačkoga ujedinjenja kritički se postavlja i prema zapadnomu društvu. Važnija djela: zbirke pjesama Provokacija za mene (Provokation für mich, 1965), Vježbanje uspravnog hoda (Training des aufrechten Gangs, 1979); pripovijetka Nedovršena priča (Unvollendete Geschichte, 1975), Nezaposjednuto područje (Das unbesetzte Gebiet, 2004); Hinze-Kunze-Roman (1985); drame Istovarivači (Die Kipper, 1972), Veliki mir (Großer Frieden, 1979), Prijelazno društvo (Die Übergangsgesellschaft, 1987), Ifigenija na slobodi (Iphigenie in Freiheit, 1992) i dr.
