Botev [bo'~], Hristo, bugarski književnik i revolucionar (Kalofer, 6. I. 1848 – Vračanski Balkan, 2. VI. 1876). Školovao se u Odesi. U Rumunjskoj se priključio revolucionarnoj bugarskoj emigraciji. Uređivao novine Duma na bălgarskite emigranti (1871), Svoboda i Nezavisimost (1872–73., zajedno s Lj. Karavelovom), Zname (1874) te prvi i zadnji broj lista Nova Bălgarija (1876). Stradao u okršaju s turskom vojskom kao vođa čete u narodnom Travanjskom ustanku. Demokrat i republikanac, radikalno je zastupao ideje modernih socijalnih pokreta te zagovarao stvaranje republikanske federacije Južnih Slavena.
Publicistika mu je žanrovski raznovrsna, od patriotskih proglasa do satiričnih podlistaka. Međunarodni ugled stekao je pjesništvom, iako su dosad pronađene samo 22 njegove pjesme (balade i elegije). Pjesništvo mu je prožeto romantičarskim duhom; zaokupljen je mitskim likovima iz folklorne baštine (vile, ptice, zvijeri). Pjesme kao što su balada Hadži Dimităr, Vješanje Vasila Zevskog, Majci, Na oproštaju antologizirane su i pripadaju vrhuncu europske romantičarske klasike. Važnija djela: Pjesme i stihotvorbe Botjova i Stambolova (Pesni i stihotvorenija ot Botjova i Stambolova, 1875), Pjesme. Politički članci (Stihotvorenija. Političeski statii, 1888).
