Bopp [bɔp], Franz, njemački lingvist (Mainz, 14. IX. 1791 – Berlin, 23. X. 1867). Začetnik sustavnih poredbenih studija indoeuropskih jezika. Od 1821. profesor na Sveučilištu u Berlinu, kamo ga je pozvao W. von Humboldt. U Parizu je od 1812. učio arapski i perzijski (kod A. I. Silvestrea de Sacyja), a sanskrt izravno iz tekstova. Istraživao je tragove zajedničkoga podrijetla glagolskih oblika indoeuropskih jezika i 1816. objavio djelo O konjugacijskom sustavu sanskrta u usporedbi s grčkim, latinskim, perzijskim i germanskim konjugacijskim sustavom (Über das Conjugationssystem der Sanskritsprache in Vergleichung mit jenen der griechischen, lateinischen, persischen und germanischen Sprache). Poslije je načelo analize glagolskih oblika primijenio na sve tipove fleksije i objavio Poredbenu gramatiku… (Vergleichende Grammatik…, I–VI, 1833–52) uključivši u jezični materijal litavski, staroslavenski, gotski, a u drugom izdanju i armenski. O srodnosti indoeuropskih jezika pisalo se i prije, ali je Bopp prvi tu srodnost pokazao uvjerljivo i metodično na jezičnome materijalu i time pružio dokaze za povijest jezikâ koje je uspoređivao. Prvi je u Njemačkoj izdao jedan sanskrtski tekst (Nalopākhyāna iz Mahābhārate). Objavljivao je i radove o keltskim jezicima, pruskom i albanskom jeziku, o poredbenom akcenatskom sustavu i dr.
