Berneker, Erich

Berneker [bε'rnəkəɹ], Erich, njemački jezikoslovac, slavist i baltist, sljedbenik mladogramatičarske škole (Königsberg, 3. II. 1874München, 15. III. 1937). Studirao u Leipzigu kod Augusta Leskiena, doktorirao 1895. disertacijom o starome pruskom jeziku, obuhvativši tekstove, gramatiku i etimološki rječnik, a onda je pošao u Rusiju na jednogodišnji studijski boravak. Habilitirao se 1899. radnjom o redu riječi u slavenskim jezicima (Berlin 1900). Privatni docent u Berlinu, od 1902. izvanredni profesor u Pragu, redoviti od 1908. u Wrocławu (njemački Breslau), a od 1911. u Münchenu. Najpoznatiji je kao autor slavenskog etimološkog rječnika (A–Mor, 1908–13). U njem skuplja i prikazuje naslijeđeni slavenski leksik, stavlja ga u indoeuropski kontekst, a obrađuje i važnije posuđenice u slavenskim jezicima. Iako nedovršen, taj je rječnik bitno utjecao na daljnji rad u jezikoslovnoj slavistici. God. 1923–29. uređivao je Archiv für slavische Philologie.

Berneker, Erich. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.11.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7170>.