Simone [simọu'n], Nina (pravo ime Eunice Kathleen Waymon), američka pjevačica, pijanistica, skladateljica i politička aktivistica (Tyron, North Carolina, 21. II. 1933 – Carry-le-Rouet, Bouches-du-Rhône, Francuska, 21. IV. 2003). U razdoblju najveće popularnosti, 1960-ih, svojim je opusom objedinila žanrovski eklekticizam i naglašeni politički aktivizam (zasnovan na borbi protiv rasne segregacije). Klavirističku nadarenost pokazala je već u dobi od tri godine, a prvi koncert održala je kao dvanaestogodišnjakinja. Najprije upisuje studij na newyorškom konzervatoriju Julliard School of Music, a nakon neuspješnog pokušaja nastavka obrazovanja na konzervatoriju Curtis Institute of Music u Philadelphiji, počinje nastupati u malim klubovima i barovima. Podjednako pod utjecajem Bacha, Chopina, Beethovena i Brahmsa, te Georgea Gershwina i Colea Portera, uzima pseudonim Nina Simone i sredinom 1950-ih započinje kantautorsku karijeru. Prvi album Little Girl Blue objavljuje 1958., a na idućim ostvarenjima okušala se u soulu, gospelu i bluesu, folku i rocku, premda ju je većina kritičara primarno svrstavala u područje jazza. Među najbolja ostvarenja iz ranijega stvaralačkog razdoblja ubrajaju se dva albuma iz 1959: Nina Simone at Town Hall (kolaž jazza, protestnih skladbi i elemenata folka zabilježen pred newyorškom publikom) te orkestrirano studijsko izdanje The Amazing Nina Simone. Društveni angažman i borba za rasnu jednakost očituju se u stihovima skladbi Mississippi Goddam (1964), I Wish I Knew How It Would Feel to Be Free (1967) i, posebno, To Be Young, Gifted and Black (1969). Tijekom 1960-ih, usporedo s jačanjem pokreta za ljudska i crnačka prava, raste njezino zanimanje za afričku kulturu i povijest, te počinje izvoditi pjesme tada mladih kantautora kao što su Bob Dylan, Leonard Cohen i dr. Radikalni politički stavovi umnogome su joj umanjili komercijalne izglede u domovini, zbog čega se okretala liberalnijoj europskoj publici. Nakon sklapanja ugovora s diskografskom kućom RCA Records 1967., karijera joj dobiva nov zamah. Niz od čak devet albuma koji je slijedio u razmjerno kratkom razdoblju, do sredine 1970-ih, potvrdio je njezin značaj i globalni utjecaj; posebno se kvalitetom ističe Nina Simone Sings the Blues (1967). U izmijenjenim društvenim, glazbenim i nepovoljnim osobnim okolnostima (dijagnosticiran joj je bipolarni poremećaj), karijera joj 1980-ih gubi na dinamici, iako je do smrti zadržala naklonost kritičara i publike. Simone se javno odricala preciznih žanrovskih kvalifikacija, tvrdeći da je najprimjereniji termin za njezin opus »crnačka klasična glazba«. U autobiografiji Začarala sam te (I Put a Spell on You, 1990) napisala je kako je njezina umjetnička zadaća »u publici pobuditi osjećaje na dubljoj razini«, koji nisu podložni racionalnoj analizi, a stvaraju se u neposrednom dodiru s izvođačem. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada i priznanja.
