Béranger [beʀᾶž'ẹ], Pierre Jean de, francuski pjesnik (Pariz, 19. VIII. 1780 – Pariz, 16. VII. 1857). Zagovornik slobodoumnih ideja, jedan od predstavnika francuskog romantizma. Odrastao u doba revolucije, Béranger je oštro osuđivao kralja, plemstvo, lažne autoritete i licemjerni klerikalizam; propagirao slobodu, građanska prava i revolucionarne institucije. Nakon restauracije, Béranger je među najglasnijim protivnicima Bourbona, a njegovo veličanje Napoleonova doba zapravo je osuda burbonske samovolje. Stihovima koji su se lako pamtili, Béranger je znatno pridonio revolucionarnome raspoloženju 1830. godine. Dva puta zatvaran (1821. i 1828), bio je 1848. protiv svoje volje izabran u skupštinu, a vlada Napoleona III., odajući priznanje njegovu bonapartizmu, imenovala ga je nacionalnim pjesnikom. Bérangerova poezija nema velike umjetničke vrijednosti, ali je zbog svoje naglašene socijalne sentimentalnosti i patetična nacionalizma bila u svoje doba vrlo popularna, naročito Moralne i druge pjesme (Chansons morales et autres, 1815), te još dvije zbirke bez naslova (1825. i 1830). Prevođena je na gotovo sve europske jezike; motiv o dvojici grenadira preuzeo je od Bérangera H. Heine. Béranger je utjecao na neke hrvatske romantičare: Vraza, Vukotinovića, Trnskoga, koji su ga i prevodili. Cijenio ga je i Ljudevit Gaj.
