Beneke [bε'nəkə], Friedrich Eduard, njemački filozof i psiholog (Berlin, 17. II. 1798 – Berlin, 1. III. 1854). Beneke je psihologiju smatrao znanošću utemeljujućom za filozofiju. U svojoj znanosti duševnog iskustva, koja se svodi na nagone i podražaje, vidio je pretpostavku za logiku, etiku i pedagogiju kao grane primijenjene psihologije. Duša se sastoji od četiriju temeljnih sposobnosti: introspekcije (samozamjedbe), zadržavanja iščezlih procesa svijesti kao psihičkih tragova, kombinacije djelatnosti i tragova duše te stalne izjednadžbe pokretnih elemenata psihičkih tvorevina radi postizanja ravnoteže duševnog raspoloženja. Glavna djela: Novo zasnivanje metafizike (Neue Grundlegung zur Metaphysik, 1822), Osnivanje fizike ćudoređa (Grundlegung zur Physik der Sitten, 1822), Udžbenik psihologije kao prirodne znanosti (Lehrbuch der Psychologie als Naturwissenschaft, 1833), Osnovne crte prirodnog sustava praktične filozofije (Grundlinien des natürlichen Systems der praktischen Philosophie, I–III, 1837–40).
