Zakonik dvanaest ploča (lat. Lex duodecim tabularum), prva kodifikacija rimskog prava, donesena 451–450. pr. Kr. Zakonik je bio objavljen na rimskom forumu na 12 ploča. Sadržajno, zbirka je pravila dotadašnjega običajnog prava. Sastavila ga je komisija od 10 članova (decemviri legibus scribundis). Nastao je kao rezultat borbe patricija i plebejaca, koji su se žalili da se pravom bave isključivo patriciji u vlastitu interesu te su preko tribuna postavili zahtjev da se pravo popiše i ozakoni. Tekst Zakonika nije sačuvan u cijelosti, no iz različitih fragmenata sačuvanih u pravnoj i drugoj rim. literaturi, te u Justinijanovoj kodifikaciji (Corpus iuris civilis) moguće je gotovo u potpunosti rekonstruirati njegov sadržaj. Zakonik dvanaest ploča sadrži pravila iz različitih pravnih područja: sudskoga postupka, obiteljskoga prava, tutorstva i nasljednoga prava, prava vlasništva, pravnih poslova, susjedskih i međašnih odnosa, odredbe o deliktima, javnom i sakralnom pravu. Zakonik je u Rimu bio poštovan kao temelj svekolikoga pravnog sustava, pa su ga djeca, već u Ciceronovo doba, učila u školi napamet. Mnogi su pravnici, sve do klas. doba, pisali komentare Zakonika kao temelja cjelokupne rim. pravne tradicije. Nikada nije u cjelini ukinut, tako da je formalno ostao na snazi sve do Justinijanove kodifikacije; ipak, mnoge su njegove odredbe, temeljem zakona ili interpretacije, bile izmijenjene ili ispravljene. Premda arhajskih obilježja, svojstvenih zatvorenoj zajednici patrijarhalnoga ustroja u kojem religija ima stožernu funkciju, pojedine njegove odredbe sadrže začetke važnih aspekata privatne autonomije (npr. ugovornu slobodu, slobodu oporučnoga raspolaganja, slobodu udruživanja), koja je i danas temelj privatnopravnih sustava pripadnih rim. pravnoj tradiciji.
