Xenakis [gzenaki's], Iannis (grčki Janis Ksenakis/Iánnēs Ksenákēs [ksena'kis]), francuski skladatelj i arhitekt grčko-rumunjskoga podrijetla (Brăila, Rumunjska, 29. V. 1922 – Pariz, 4. II. 2001). Diplomirao je na Politehničkom fakultetu u Ateni. U glazbi je uglavnom bio samouk. Kompoziciju je učio privatno u Parizu kod A. Honeggera, D. Milhauda i O. Messiaena, te kod Hermanna Scherchena u Švicarskoj. Tijekom II. svjetskog rata sudjelovao je u grčkom pokretu otpora, od 1947. živio u Parizu. Radio je kao arhitekt i bio blizak Le Corbusierov suradnik. Također je predavao na Sveučilištu Indiana te na pariškoj Sorbonnei. Tvorac je tzv. stohastičke glazbe, koja dovodi u usku vezu matematiku i glazbu. U skladanju je vrlo često rabio kompjuter, eksperimentirao s prostorom i svjetlom, te elementima slučaja. Za razliku od J. Cagea i aleatoričkih principa, Xenakis je nastojao glazbeni materijal strogo kontrolirati. Premda je skladao elektroničku glazbu (npr. Istok Zapad – Orient Occident, 1960), njegova su djela većinom skladana za tradicionalni instrumentarij. Pisao je orkestralnu (npr. Pithoprakta, 1956), komornu (npr. Persephassa za 6 udaraljki, 1969; Tetora za gudaći kvartet, 1990), vokalnu i zborsku glazbu (npr. Nekuїa za zbor i orkestar, 1981), te solističku glazbu za različite instrumente (npr. Herma za glasovir, 1961). Jedan je od prvih koji je tradicionalno glazbeno mišljenje zamijenio radikalno novim konceptima te time utjecao na mnoge skladatelje druge polovice XX. stoljeća.
