Wolf [vɔlf], Hugo, austrijski skladatelj (Slovenj Gradec, njem. Windischgraz, 13. III. 1860 – Beč, 22. II. 1903). Prekinuvši studij u Beču, obrazovao se samostalno, proučavajući glazbenu literaturu. Kraće vrijeme djelovao je kao glazbeni kritičar, no uglavnom je živio u skučenim prilikama. Pred kraj života doživljavao je uspjehe kao skladatelj Lieda, no zbog sve veće psihičke labilnosti posljednje godine života proveo je u sanatoriju. Mukotrpno se okušavao u skladanju opsežnijih glazbenih vrsta (npr. opera Der Corregidor, 1896; Talijanske serenade za orkestar, 1892), no značajniji prinos pružio je u približno 300 solo pjesama. Nadovezujući se na tradiciju F. Schuberta i R. Schumanna, Wolf je pojačao izražajnost Lieda primjenom harmonijskoga jezika kasnoga romantizma i deklamacijskim obilježjem melodije, koji se mogu pripisati utjecaju R. Wagnera. Kako je uglazbljenje stihova smatrao tek »prevođenjem« poezije na jezik glazbe, doživljaj pjesničkoga predloška bio je glavni pokretač Wolfova skladanja. Iz toga proizlazi i velika formalna raznolikost njegovih solo pjesama. Na dramaturškom i harmonijskome planu Wolf je u svojim zbirkama Lieda postizao visok stupanj kohezije. Najpoznatije su: Pjesme Eduarda Mörikea (1889), Pjesme Josepha Eichendorffa (1889), Pjesme J. W. Goethea (1890) te Španjolska pjesmarica (1891) i Talijanska pjesmarica (1892).
