Wilson [wi'lsən], Edmund, američki književni kritičar i esejist (Red Bank, 8. V. 1895 – Talcottville, 12. VI. 1972). Školovao se na Sveučilištu Princeton (1912–16). Karijeru započeo kao dopisnik lista New York Sun; radio kao urednik časopisa Vanity Fair i The New Republic. Iako je pisao romane, pjesme i drame, postao je poznat po svojem kritičarskom radu. U djelu Axelov dvorac (Axel’s Castle, 1931) bavio se simbolistima i europskom modernom. U povijesnoj studiji K finskoj postaji: studija o pisanju i utjecaju povijesti (To the Finland Station: A Study in the Writing and Acting of History, 1940) pisao je o misliocima koji su utrli put Listopadskoj revoluciji. U esejima je pisao o književnosti od antike sve do sredine XX. stoljeća, o američkoj politici, kanadskoj kulturi i drugo. Uredio je postumna izdanja nekih djela svojega prijatelja F. S. Fitzgeralda. Jedan je od najznačajnijih predstavnika intelektualnoga života Amerike XX. stoljeća. Značajnije zbirke eseja: Trostruki mislioci (The Triple Thinkers, 1938), Rana i luk (The Wound and the Bow, 1941), Šok prepoznavanja (The Shock of Recognition, 1943), Obale svjetla (The Shores of Light, 1952), Žvale među mojim zubima (The Bit Between My Teeth, 1965).