Weil [vεj], Éric, francuski filozof njemačkoga podrijetla (Parchim, 8. VI. 1904 – Nice, 1. II. 1977). Od 1933. živio u Francuskoj. Bio profesor na Sveučilištu u Lilleu. Bavio se poglavito filozofijom prava i političkom filozofijom. U nastojanju da sintetizira kantizam i hegelizam, u djelu Logika filozofije (Logique de la philosophie, 1950) razvio niz dijalektičkih i formalnih kategorija (istina, ne-smisao, istinito i lažno, sigurnost, objekt, ja, Bog, stanje, svijest, inteligencija, osobnost, apsolut, djelo, kraj, akcija, smisao, mudrost). U studiji Hegel i država (Hegel et l’État, 1950) razradio stajalište da je država nužna za postizanje slobode, ali da je njezina funkcija jamčenje slobode svakoga pojedinca. Ostala važnija djela: Politička filozofija (Philosophie politique, 1956), Filozofija morala (Philosophie morale, 1961), Kantovski problemi (Problèmes kantiens, 1963).
