Washington [wɔ:'šiŋtən], George, američki vojskovođa i državnik (Bridges Creek, Virginia, 22. II. 1732 – Mount Vernon, Virginia, 14. XII. 1799). Obrazovao se uglavnom sam. U dvadesetoj godini postao vlasnikom plantaže. Od 1753. bio je na različitim vojnim dužnostima; sudjelovao u ratu s Francuzima i Indijancima u kojem je 1755. bio imenovan zapovjednikom svih virginijskih postrojba. No 1758., nakon osvojenja francuske tvrđave Duquesne, dao je ostavku te se posvetio radu na svojem imanju. Kada su se odnosi između britanske krune i kolonija počeli pogoršavati, življe se uključio u politički život te je sudjelovao na glasovitom prvom Kontinentalnom kongresu u Philadelphiji (sastao se 5. IX. 1774). Nakon prvoga sukoba britanskih i američkih postrojba, Washingtona je na drugom Kontinentalnom kongresu u Philadelphiji (sastao se 10. V. 1775) revolucionarna vlada imenovala vrhovnim vojnim zapovjednikom. Iako nije imao iskustva u ratovanju s vojskom na širokom bojištu, njegova hrabrost i požrtvovnost znatno su pridonijele konačnoj pobjedi. Unatoč loše opremljenoj i slabo uvježbanoj vojsci kao i spletkama zavidnika te izdajama Washington je 1781. pobijedio kraj Yorktowna. Američka vojska ušla je u New York 25. XI. 1783., a Washington je 24. prosinca podnio ostavku Kongresu i vratio se na imanje Mount Vernon te se četiri sljedeće godine bavio poljodjelstvom. Kako se nakon Američkoga rata za neovisnost pitanje unije sve više nametalo, Washington se ponovno uključio u politički život. Godine 1787. u Philadelphiji je četiri mjeseca predsjedao Konstitucionalnom skupštinom, zauzimajući se odlučno za uniju. Jednoglasno je u siječnju 1789. bio izabran za prvoga predsjednika SAD-a, te je na dužnost stupio 30. IV. i na njoj ostao do 4. III. 1797 (bio je reizabran, također jednoglasno, 1792). Mladom je državom upravljao oprezno, metodično i praktično, izdižući se iznad stranačkih razmirica i nadilazeći razlike i neslaganja između saveznih država. No kako je naglašavao federalne momente u upravljanju (poput osnivanje središnje banke 1791), bio je bliži Federalističkoj stranci. Uspostavio je konvencije djelovanja predsjednika i izvršne vlasti koje nisu specifično određene Ustavom (npr. formiranje kabineta, otklanjanje trećega mandata što je dugo bilo nepisano pravilo). U vanjskoj politici sporazumom iz 1795. sredio je odnose s Vel. Britanijom; proklamirao je neutralnost SAD-a u europskim ratovima i suzdržavanje od ulaska u međudržavne saveze, na što je, uz protivljenje instituciji političkih stranaka, pozvao i u svojoj oproštajnoj poruci (Farewell Address) od 19. IX. 1796. Po isteku mandata povukao se na svoje imanje.
