Waidmann [vại'tman], Kuno, njemački arhitekt (Tigerfeld, 8. III. 1845 – Graz, Austrija, 4. X. 1921). Završio Visoku tehničku školu u Stuttgartu, potom djelovao u Klagenfurtu. U Hrvatskoj boravio od 1877. do 1906. Istaknuo se projektima bolničkih kompleksa u Zagrebu (psihijatrijska bolnica u Vrapču, 1877–79; Bolnica milosrdnih sestara na Vinogradskoj cesti, 1893–94), Šibeniku (1880–83) i Zadru (1884–86). Oko 1890-ih u Zagrebu projektirao veći broj monumentalnih javnih zgrada u stilu historicizma, s odmjerenom primjenom neorenesansnih dekorativnih elemenata. Ističu se palače Društva sv. Jeronima, Trg kralja Tomislava broj 21 (1890–91), Narodnih novina, ugao Frankopanske ulice i Prilaza Gj. Deželića (1891), danas Leksikografski zavod Miroslav Krleža, i Muške učiteljske škole, Medulićeva ulica broj 33 (1891–92), te industrijski objekti Pivovara (1892) i Tvornica cikorije Hinka Francka i sinova (1893). Autor je stambenih kuća Weller u dvorištu u Đorđićevoj ulici (1885) i Priester u Gajevoj ulici (1885–86), stambeno-trgovačkih palača Varga u Ilici 34–36 (1887) i Gavella na Trgu bana J. Jelačića 6 (1889) te obiteljskih vila na Josipovcu, većinom od drva i s manjim perivojima – vila Lobmayer (prije 1889) i Waidmann (1893).
