Vodnik, Valentin, slovenski književnik (Šiška, danas dio Ljubljane, 3. II. 1758 – Ljubljana, 8. I. 1819). Franjevac, bogosloviju studirao u Ljubljani. Djelovao kao svećenik, a zatim kao gimnazijski profesor u Ljubljani. Za francuske uprave bio je ravnatelj gimnazije. Naklonjen francuskim reformama, u pjesmi Ilirija oživljena slavio je Napoleona kao vjesnika slobode pa su ga 1813. zbog frankofilstva umirovile austrijske vlasti. Pripadnik preporodnoga kruga Žige Zoisa i M. Pohlina, kao pjesnik javio se u prvom slovenskom pjesničkom almanahu Pisanice od lepeh umetnost (1779). Izdavao je pučke kalendare Velika pratika (1795–97) i Mala pratika (1798–1806), a angažirao se i na pokretanju i uređivanju prvih slovenskih novina (Lublanske novice, 1797–1800). Objavio je prvu zbirku slovenske umjetničke poezije Pjesme za kušnju (Pesme za pokušino, 1806). Okrenut zadovoljavanju kulturnih potreba naroda, posvetio se pisanju udžbenika. Na njemačkom je objavio povijest Kranjske, Trsta i Gorice (Geschichte des Herzogthums Krain, des Gebiethes von Triest und der Grafschaft Görz, 1809), prikupljao rječničku građu te objavio gramatiku Pismenost ali gramatika za perve šole (1811). Svojim je djelovanjem anticipirao preporodne ideje 1840-ih.
