Vischer [fi'šəɹ], Friedrich Theodor, njemački filozof i književni teoretičar (Ludwigsburg, 30. VI. 1807 – Gmunden, 14. IX. 1887). Studirao filozofiju, teologiju i filologiju u Tübingenu gdje je od 1835. predavao estetiku i njemačke književnosti. Glavno mu je djelo Estetika ili znanost o lijepome (Ästhetik oder Wissenschaft des Schönen, I–IV, 1847–57), utemeljena je na stavu da lijepo pripada u apsolutnu sferu duha. Vischer estetiku dijeli na tri dijela: na metafiziku lijepoga, koje istražuje pojam po sebi neovisan o mjestu i načinu očitovanja, na proučavanje konkretne ljepote i načina očitovanja čega kroz prirodno lijepo i maštovito lijepo, te na teoriju umjetnosti u spoju fizičkoga i psihičkoga, objektivnoga i subjektivnoga u umjetnosti. Držao je da je ljepota prema obliku apsolutnoga duha realizacija ideje koja ujedinjuje realnost i pojam, a svoje istinsko značenje realizira u pokretačkim moralnim snagama. Pisao je i romane, pjesme te kritike. Njegov sin Robert uveo je za estetiku bitan pojam uživljavanja (Einfühlung). Ostala važnija djela: O uzvišenom i komičnom (Ueber das Erhabene und Komische, 1837), Kritičke vodilice (Kritische Gänge, I–II, 1844), Simbol (Das Symbol, 1987).
