Virje, selo i općinsko središte 9 km sjeverozapadno od Đurđevca; 2811 st. (2021). Leži na obali rijeke Zdele, na 135 m apsolutne visine, uz željezničku prugu Virovitica–Koprivnica. Kasnobarokna župna crkva sv. Martina iz 1833., kapela sv. Jakoba (groblje) iz 1847., pil Sv. Trojstva iz 1760; nalazi keltskoga i rimskog novca, te predmeta iz neolitika, brončanog i željeznoga (latenska kultura) doba. Zavičajni muzej (osnovan 1977); spomenik F. Rusanu. Radiopostaja (osnovana 1964). Poljodjelstvo (pšenica, kukuruz, vinova loza, voće, povrće); stočarstvo (tov junadi i svinja, mliječno govedarstvo). Terminal Jadranskoga naftovoda; u blizini ležišta prirodnoga plina (Molve). Virje je rodno mjesto književnog povjesničara F. Fanceva i dr. – U srednjem vijeku nazivalo se Prodaviz, a istoimeni posjed zabilježen je već god. 1244. U popisu iz 1334. spominje se tamošnja župa sv. Martina. Od 1439. Virje se spominje kao trgovište, a 1540. kao protuosmanska utvrda pod nazivom Castellum Prodawycze. God. 1544. i 1549. mjesto su spalili Osmanlije, a od 1601. spominje se kao utvrda Koprivničke natkapetanije pod nazivom Bijeli toranj (Weisenthurn). Od 1603. u izvorima je zabilježeno pod današnjim imenom. U XVII. st. ponovno je dobilo status trgovišta, a sredinom XVIII. st. u njem je bila ustrojena satnija Đurđevačke pukovnije. Od razvojačenja Vojne krajine 1871. pa do 1875. ondje se nalazilo središte kotara, god. 1867. bila je osnovana Gospodarska bratovština, 1893. bile su pokrenute novine Podravac (poslije Hrvatske novine), a 1897. Rusanova zviezda, prve novine za kulturu u Podravini. God. 1878. osnovana je narodna čitaonica s knjižnicom. Virje je 1909. dobilo željezničku prugu. U drugoj polovici XIX. i početkom XX. st. bilo je poznato kao najveće selo u Hrvatskoj (imalo je 6611 st. 1880. god.); od tada broj stanovnika postupno pada.
