Vinski, Zdenko, hrvatski arheolog (Zagreb, 3. V. 1913 – Zagreb, 13. X. 1996). Studij arheologije završio u Beču 1937., gdje je i doktorirao. Radio je u Arheološkome muzeju u Zagrebu 1945–79; godine 1951–53. bio direktor muzeja. Godine 1954. prvi je počeo održavati samostalnu nastavu iz srednjovjekovne arheologije na Odsjeku za arheologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta (do 1961); predavao i na sveučilištima u Ljubljani, Zadru i Göttingenu. Bavio se srednjovjekovnom arheologijom, posebice seobom naroda i razdobljem od VIII. do XI. st. Ističu se rezultati njegovih istraživanja groblja iz razdoblja seobe naroda u Kninu, gdje je ustanovio najveće groblje na redove iz VI. st. Poseban je doprinos dao proučavanju karolinškog oružja predstavivši europskoj znanosti bogati fundus karolinških mačeva iz Hrvatske i BiH. Glavna djela: Gradište u Mrsunjskom lugu (s K. Vinski-Gasparini, 1950), Naušnice zvjezdolikog tipa u Arheološkom muzeju u Zagrebu s posebnim obzirom na nosioce srebrnog nakita Čađavica (u časopisu Starohrvatska prosvjeta, 1952), Arheološki spomenici velike seobe naroda u Srijemu (u časopisu Situla, 1957), O nalazima VI. i VII. st. u Jugoslaviji (u časopisu Opuscula Archaeologica, 1958), Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji (u časopisu Vjesnik Arheološkoga muzeja Zagreba, 1977–78), O karolinškim nalazima mačeva iz Jugoslavije (Zu karolingischen Schwertfunden aus Jugoslawien, u časopisu Jahrbuch RGZM, 1983). Dobio je Nagradu za životno djelo (1989).
