Vida [vi:'da], Marco Girolamo (latinizirano Marcus Hieronymus Vida), talijanski humanist i pjesnik (Cremona, oko 1485 – Alba, 27. IX. 1566). Nakon zaređenja radio je na papinskom dvoru u Rimu. Uživao je naklonost dvojice papa: Leona X., koji mu je dodijelio službu u Frascatiju kako bi se mogao posvetiti pisanju latinskoga epa Kristijada (Christias, 1535; hrvatski prijevod J. Palmotića), te Klementa VII., koji ga je imenovao apostolskim vikarom i biskupom Albe (1532). Istaknuo se u radu Tridentskoga koncila. Nasljedovatelj klasičnoga, posebice Vergilijeva stila, sastavio je, također na latinskome, didaktičan ep O pjesničkom umijeću (De arte poetica, 1527), ugledajući se na Horacija i Kvintilijana, te O šahu (De ludo scaccorum, 1527) i O dudovu svilcu (De bombyce, 1527). Smatra se jednim od prvih pisaca kršćanske epopeje (poslije J. Milton, F. G. Klopstock).