Vesaas [ve:'so:s], Tarjei, norveški književnik (Vinje, 20. VIII. 1897 – Oslo, 15. III. 1970). Premda je trebao voditi obiteljsko imanje, već u mladosti odlučio je postati piscem. Zapažen mu je roman Velika igra (Det store spelet, 1934) te njegov nastavak Žene zovu kući (Kvinnor ropar heim, 1935), o životnim nedoumicama ljudi koji žive na seoskom imanju. Smatra se jednim od najvještijih stilista na novonorveškom (nynorsk): jezik njegovih romana vrlo je poetičan, slikovit, alegoričan i simboličan te uspijeva dočarati ono neizrečeno i podsvjesno u ljudskom ponašanju. Najznačajniji su mu romani: Klica (Kimen, 1940), o nasilju i strahu, Kuća u mraku (Huset i mørkret, 1945), alegorijski prikaz Norveške u II. svjetskom ratu, Ptice (Fuglane, 1957), o psihički zaostalom čovjeku koji u prirodi nalazi smirenje, Ledeni dvorac (Is slottet, 1963), o otuđenosti, i dr. Istaknuo se i kao novelist te dojmljiv modernistički pjesnik.
