Velšani (engleski the Welsh, velški Cymry, od britskoga combrogos: zemljak, množina combrogi), narod keltskog podrijetla, stanovnici Walesa; oko 3 milijuna pripadnika. Starosjedioci britanskog otočja, potomci su britskih i goidelskih Kelta koji su se u VI. st. ujedinili radi obrane od Anglosasa. Po vjeri su pretežito protestanti, većinom pripadnici anglikanske Velške crkve (The Church in Wales). Govore engleskim i velškim (kimričkim) jezikom (20,52% pripadnika, 2001).
Jezik. Velški jezik svrstava se, zajedno s bretonskim i izumrlim korničkim, u britsku granu keltskih jezika. Naziva se i kimričkim (prema velškom nazivu Cymraeg). Najstariji je spomenik velškoga jezika Natpis iz Towyna, koji potječe iz VII. st. Djela najstarijih velških pjesnika, Aneurina i Taliesina (VI–VII. st.), sačuvana su samo u moderniziranom obliku, koji je donekle prilagođen normama srednjovelškoga pravopisa i gramatike. Vrlo je malen broj izvornih starovelških tekstova koji su sačuvani u rukopisima iz VIII–XI. st.; među njima su kratki tekstovi zapisani u rukopisu sv. Chada (ili tzv. Lichfieldskom evanđelju) iz VIII–IX. st., glose i dr. Na srednjovelškom jeziku (približno od XII. do XVI. st.) razvila se bogata književnost (npr. zbirka pripovijedaka Četiri grane Mabinogija), a novovelškim se naziva jezik spomenika nastalih od XVI. st. do danas. Važnu je ulogu u standardizaciji velškoga odigrao prijevod Biblije iz 1588. Premda mu se broj govornika tijekom XIX. st. smanjio na svega nekoliko stotina tisuća, te je u samom Walesu postao manjinskim jezikom u odnosu na engleski, danas velški jezik postupno preuzima sve veću ulogu u području školstva, medija i javne komunikacije, a broj govornika procjenjuje se na više od pola milijuna. Osnovna je podjela na sjevernovelški i južnovelški dijalekt, a standardni je jezik zasnovan većinom na južnim govorima. U suvremenom velškom mnogobrojne su posuđenice iz latinskoga (neke su vrlo stare i sežu u rimsko doba), starofrancuskoga i engleskoga.
Poput ostalih otočnokeltskih jezika velški se odlikuje oprjekom »jakih« i »slabih« sonanata i složenim sustavom konsonantskih mutacija (gramatički uvjetovanih izmjena početnih suglasnika u riječi). Ima muški i ženski rod, ali je u potpunosti izgubio deklinaciju. Nema infinitiva, a mnoge se sintaktičke konstrukcije tvore perifrastički s pomoću glagola biti i glagolskih imenica. Temeljni je poredak sintaktičkih kategorija V (glagol) S(ubjekt) O(bjekt).
