Veliko Trnovo (bugarski Veliko Tărnovo/Великo Търнoвo; do 1965. Trnovo), grad u sjevernoj Bugarskoj, 88 km sjeveroistočno od Plevena; 68 320 st. (2015). Leži uz vijugav tok rijeke Jantre. Izgrađen je amfiteatralno na strmim riječnim stranama. Noviji dio širi se u ravničarskom području (Marno pole) zapadno od gradske jezgre. Upravno je središte istoimene oblasti. Jako kulturno središte već u srednjem vijeku (XIV. st.; Trnovska književna, arhitektonska i slikarska škola); sveučilište osnovano 1970. ubraja se u najveća u zemlji; Nacionalno vojno sveučilište Vasil Levski. Arheološki muzej. Među srednjovjekovnim crkvama (XII–XIV. st.) ističe se crkva sv. Petra i Pavla (XIV. st.), bogato ukrašena freskama; srednjovjekovne utvrde Carevec i Trapezica. Zbog povijesnog značenja, arhitektonskih spomenika i iznimne slikovitosti, stari je dio grada 1965. stavljen pod zaštitu. Elektrotehnička, elektronička, drvna i prehrambena industrija; proizvodnja plastičnih masa; turizam. – Naselje se razvilo već u rimsko doba, kada se ondje vjerojatno nalazila rimska utvrda. Pod imenom Trnovo spominje se od IX. st. Osobit uspon grad je doživio od kraja XI. st., kada je Ivan I. Asen s bratom Petrom oslobodio Bugarsku od bizantske vlasti i ondje se proglasio carem Drugoga Bugarskoga Carstva (1186). Bio je glavi grad Bugarske pod Ivanom II., koji je dao izgraditi crkvu Četrdeset mučenika (1230). Početkom XIII. st. postao je sjedište arhiepiskopa, a kada se Bugarska priklonila Istočnoj crkvi, Trnovo je postalo sjedištem autonomne patrijaršije (od 1235). Padom grada u osmanske ruke 1393. ta je patrijaršija bila podvrgnuta carigradskoj, a 1767. bila ukinuta. Trnovo je ostalo pod osmanskom vlašću, zajedno s ostatkom današnje Bugarske, sve do XIX. st. God. 1870. u Trnovu je ustanovljen egzarhat. Ondje je 1879. bio sastavljen nacrt bugarskog ustava, a 1908. proglašena neovisnost Bugarske.
