Valla [va'l:a], Lorenzo, talijanski humanist, filozof i filolog (Rim, 1405. ili 1407 – Rim, 1. VIII. 1457). Bio je učitelj govorništva u Paviji, Rimu, Padovi, Firenci i dr., osobni tajnik napuljskog kralja Alfonsa V. te tajnik u Vatikanu. U spisu O izmišljenoj Konstantinovoj darovnici u koju se pogrešno vjerovalo (De falso credita et ementita Constantini donatione declamatio, 1440) utvrdio je neautentičnost Konstantinove darovnice, dokumenta kojim je Katolička crkva dokazivala svoj suverenitet nad svjetovnom vlašću temeljem navodnoga prepuštanja vlasti nad Zapadnorimskim Carstvom papi Silvestru I. od strane cara Konstantina I. U dijaloškom spisu O požudi (De voluptate, 1431) suprotstavljao se stoičkomu moralu, te je razlagao postavku da se vrlina stvara iz užitka. Zapažen mu je bio i traktat o latinskoj retorici Ljepote latinskoga jezika (Elegantiae Latinae linguae, 1435–42). Ostala važnija djela: O slobodnom izboru (De libero arbitrio, 1438–42), Dijalektičke rasprave protiv aristotelovaca (Dialecticae disputationes contra Aristotelicos, 1540).
