Valdemar IV. Atterdag, danski kralj od 1340 (?, oko 1321 – burg Gurre, 24. X. 1375). Najmlađi sin Kristofora II., proveo je najveći dio djetinjstva i mladosti u progonstvu na dvoru cara Ludviga IV. u Bavarskoj. Nakon dolaska na vlast (1340) oženio se Helvigom, kćeri vojvode Erika II. od Schleswiga. Ambiciozan i sposoban vojnik, pripojio je Danskoj otok Sjælland, proširio svoju vlast u južnoj Švedskoj. Bio je prvi danski kralj koji je vladao Kopenhagenom. Već do 1347. uspio je protjerati Nijemce iz Danske. Godine 1361. zauzeo je otok Gotland s gradom Visbyjem, koji je bio član Hanze, a iduće godine pobijedio je hanzeatsko brodovlje kraj Helsingborga. Njegovi su pothvati izazvali žestok otpor Hanze, Šveđana i Norvežana. Pred udruženim neprijateljima sklonio se u Njemačku (1368), a u zemlji je ostavio regenta, svojega prijatelja i savjetnika Henninga Podebuska. Godine 1370. morao je pristati na ponižavajući mir u Stralsundu, prema kojemu su hanzeatski gradovi ponovno stekli trgovačke povlastice, Danska je izgubila dio teritorija, a ni biranje kralja nije se moglo obaviti bez pristanka Hanze. Njegovom je smrću izumrla muška loza Svena Estridssona.
