Václav ili Vjenceslav I., češki kralj (Prag, 1205 – dvorac Králův Dvůr, 23. IX. 1253). Sin Přemysla Otakara I. i njegove druge supruge Konstance Ugarske. Još za očeva života 1216. bio je proglašen kraljem (okrunjen 1228), a nakon očeve smrti zavladao je samostalno (1230). U sukobu između pape i cara Fridrika II. mijenjao je strane, ne pristajući ni uz koga izričito. Nakon smrti mlađega brata, moravskoga markgrofa Přemysla (1239), nastojao je proširiti vlast te je 1251. svojega sina Přemysla Otakara II. postavio za austrijskog nadvojvodu (1251). U nastojanju da potakne razvoj gospodarstva i rudarstva, pogodovao je naseljavanju Nijemaca u Češkoj i Moravskoj. Rastući njemački utjecaj izazvao je 1248–49. pobunu čeških feudalaca, koju je predvodio njegov sin. Odbio je mongolski napad 1241. u kojem je teško stradala Moravska. Podupirao je osnivanje gradova i samostana. Bio je zaštitnik Minnesängera te je i sam bio pjesnik. Naslijedio ga je sin Přemysl Otakar II.
