Uşaklıgil [u'šαklgil], Halid Ziya, turski književnik (Istanbul, 1866 – Istanbul, 27. III. 1945). Školovao se u francuskoj školi u Izmiru, gdje se upoznao s djelima francuskih romanopisaca XIX. stoljeća. Radio je kao profesor književnosti i državni službenik. Od 1884. u časopisima objavljivao kratke priče. Vratio se u Istanbul 1893. i priključio reformnomu književnom pokretu Servet-i Fünun, predstavnici kojega su se zauzimali za uvođenje novih, zapadnoeuropskih formi i sadržaja. Prvi je u turskoj književnosti pisao romane prema europskim uzorima, osobito pod utjecajem francuskih realista i naturalista. Najpoznatiji su mu romani Plavo i crno (Mai ve Siyah, 1897) i Zabranjena ljubav (Aşkı Memnu, 1900), u kojima opisuje život viših slojeva u velikim turskim gradovima. Objavio je i zbirke pripovijedaka, drame te nekoliko autobiografskih djela.
