Bauer, Antun

ilustracija
BAUER, Antun
ilustracija1ilustracija2

Bauer, Antun, hrvatski teološki i filozofski pisac, zagrebački nadbiskup (Breznica kraj Varaždina, 11. II. 1856Zagreb, 7. XII. 1937). Podrijetlom iz obitelji gradišćanskih Hrvata. Studirao u Zagrebu, Budimpešti i Beču, gdje je 1883. postigao doktorat iz filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen 1879. Po povratku sa studija neko je vrijeme bio kapelan u Zagrebu, Ivancu i Samoboru, potom je nekoliko godina djelovao u Zagrebu kao vjeroučitelj na muškoj učiteljskoj školi i gimnaziji. God. 1887. prešao na Bogoslovni fakultet, gdje je isprva bio predavač, potom izvanredni, a od 1904. i redoviti profesor filozofije i osnovnoga bogoslovlja. God. 1905–06. i 1906–07. dekan Bogoslovnog fakulteta, a 1906–07. rektor Sveučilišta. Od 1896. bio je dopisni, a od 1899. redoviti član JAZU/HAZU (od 1915. do smrti i pokrovitelj). Početkom 1911. imenovan je za koadjutora nadbiskupu Posiloviću. Upravu Zagrebačke nadbiskupije preuzeo je 26. IV. 1914. Bio je urednik (1886–90) i dugogodišnji suradnik Katoličkog lista te mnogobrojnih drugih katoličkih glasila. Između 1885. i 1911. pet puta je izabran za zastupnika, što mu je omogućilo aktivno sudjelovanje u radu Hrvatskoga sabora, isprva kao pripadnik Stranke prava, potom kao zastupnik Matice stranke prava, odnosno Udružene opozicije, i na posljetku kao predstavnik Hrvatske stranke prava, s kojom je prišao Hrvatsko-srpskoj koaliciji. Kao zagrebački nadbiskup Bauer se uglavnom bavio crkvenim poslovima. Na njegov poticaj i pod njegovim predsjedništvom počela je 1918. s radom Biskupska konferencija, a 1925. organizirao je prvu sinodu Zagrebačke nadbiskupije (nakon 1690). Godine 1922. sudjelovao je u radu komisije za pripremu konkordata. Zaslužan je što je Zavod sv. Jeronima postao nacionalna ustanova. S đakovačkim biskupom A. Akšamovićem izgradio je sjemenište i gimnaziju u Zagrebu. Pomogao je i osnivanje Caritasa. Sve to vrijeme istupao je povremeno i na političkom planu, zalažući se za pravedno rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja. U razdoblju do 1914. Bauer se potvrdio i kao plodan filozofski pisac. U svojim filozofsko-teološkim djelima zastupao je neotomističku interpretaciju metafizike. Najvažnija djela: Područje materijalizma (1889), Bogoslav Šulek kao filozof i polemik (1890), Naravno bogoslovlje (1892), Teodiceja ili nauk o razumskoj spoznaji Boga (1918), te temeljno djelo Obća metafizika ili ontologija (1894).

Bauer, Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6326>.