ultraizam

ultraizam (španj. ultraísmo), pokret u španjolskoj i hispanoameričkoj književnosti koji se pojavio nakon I. svjetskog rata kao odgovor na europsku avangardu. Započeo je manifestom Manifesto Vertical (1919) pjesnika G. de Torrea. Pokret koji je zagovarao korištenje slobodnoga stiha, inovativnim metričkim rješenjima, smionim slikama i simbolima umjesto tradicionalne forme i sadržaja, privukao je najznačajnije pjesnike toga doba. Njihove su pjesme objavljivane u dva najznačajnija avangardna časopisa: Grecia (1919–20) i Ultra (1921–22). Zahvaljujući J. L. Borgesu ultraizam je ušao i u hispanoameričku književnost, gdje je privukao čileanske pjesnike P. Nerudu i V. Huidobra te meksičke pjesnike J. Torresa Bodeta i C. Pellicera. Premda je pokret do 1923. posve oslabio, sociopolitički ton hispanoameričkih ultraista utjecao je na »marksističku« poeziju sljedećega desetljeća.